Reče: "A nemam ja znanje o onom šta rade,
Obračun njihov je jedino do Gospodara mog, kad biste zapazili!
I nisam ja progonitelj vjernika,
Ja sam samo opominjač jasni."
Rekoše: "Ako ne prestaneš, o Nuhu, sigurno ćeš biti od kamenovanih."
Reče: "Gospodaru moj! Uistinu, moj narod me poriče,
Zato presudi između mene i između njih presudom, i spasi mene i onog ko je sa mnom od vjernika."
Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, u lađi natovarenoj,
Zatim smo poslije potopili preostale.
Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisu vjernici.
I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni, Milosrdni.
Ad je poricao izaslanike,
Kad im reče brat njihov Hud: "Zar se ne bojite?
Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
Gradite li na svakoj uzvišici obilježje, poigravate se,
I gradite tvrđave, da biste se vi ovjekovječili?
I kad napadate, napadate (kao) tirani.
Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
I bojte se Onog koji vas je pomogao onim šta znate.
Pomogao vas je stokom i sinovima,
I baščama i izvorima.
Uistinu! Ja se plašim nad vama kazne Dana strahovitog."
Rekoše: "Isto nam je da li ti wazio ili ne bio od waiza;