Kad se nebo rascijepi,
I kad se planete rasprše,
I kad mora uzavriju,
I kad se kaburi ispreturaju,
Znaće duša šta je unaprijed poslala i (šta) zapostavila.
O čovječe! Šta te je obmanulo o Gospodaru tvom plemenitom,
Koji te je stvorio, pa te uredio, te te simetričnim učinio?,
U kojem obliku, kako je htio, sastavio te!
Nikako! Naprotiv, poričete Sud.
A uistinu, nad vama su čuvari,
Plemeniti pisari,
Znaju šta činite.
Uistinu, pravedni će u zadovoljstvo,
I uistinu, razvratnici će u džehim.
Pržiće se njime Dana sudnjeg,
I neće oni iz njega biti odsutni.
A šta znaš ti šta je Dan sudnji?
Ponovo, šta znaš ti šta je Dan sudnji?
Dan kad neće vladati duša za dušu nimalo, a komanda će Tog dana biti Allahova.
Teško zakidateljima,
Koji kad uzimaju od svijeta, traže potpuno,
A kad njima mjere ili im vagaju, zakidaju!
Zar ne misle takvi da će oni biti podignuti,