Niti hrane, izuzev od splačina,
Ješće je samo oni koji su činili greške!
Pa ne! Kunem se onim što vidite,
I onim što ne vidite,
Uistinu je on govor Poslanika plemenitog,
I nije on govor pjesnika; malo što vjerujete!
Niti je govor proroka, malo čega se sjećate!
Objava je od Gospodara svjetova.
A da je slagao na Nas neke riječi,
Doista bismo ga zgrabili za desnicu,
Potom doista presjekli njegovu aortu,
Pa ne biste bili njegovi branitelji, nijedan od vas.
I uistinu, on je bogobojaznima Opomena,
A uistinu, Mi znamo da su od vas poricatelji.
I uistinu, on je žalost za nevjernike,
I uistinu, on je Istina sigurna.
Zato slavi ime Gospodara svog, Veličanstvenog!
Upitao je pitalac o kazni koja će se dogoditi,
Nevjernicima - nema tog ko će je odbiti -
Od Allaha, Vlasnika usponišta,
Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.
Zato se strpi strpljenjem lijepim.
Uistinu! Oni ga vide dalekim,
A vidimo ga bliskim.
Na Dan kad nebo bude kao rastalina,
I brda budu kao vuna obojena,
I ne bude pitao bližnji bližnjega,